Pisao je o tome još Momo Kapor, kako te Srbin gotovo osuđujuće pogleda tokom pozdravljanja, gledajući da li ćeš prekinuti posle drugog poljupca i pomisliti da je dovoljno, a onda nakrivi glavu i didaktički te poljubi treći put, tako da pukne. A kad dođe stranac, njemu naravno treba odmah objasniti da “kod nas tako mora”, te on iz Srbije ode najeden, napijen i izljubljen.
Mnogi bi se iznenadili kada bi čuli da i neki drugi narodi vole da se toliko ljube, i to ravno tri puta. Holanđani, recimo. Postoji jedna velika razlika, doduše: Holanđani se ljube tri puta u isti obraz, a Srbin mora desno pa levo pa desno, nikako obrnuto, i jednaki će prekor dobiti onaj koji slučajno promaši stranu.
Ili bi se iznenadili kada bi čuli da je ljubljenje tri puta zaživelo tek sa buđenjem nacionalizma, i počelo se, u doba novog otkrivanja vere, vezivati za Sveto Trojstvo. Pre toga smo se mahom ljubili dva puta, kao i dobar deo Evrope. U brojnim reprizama “Boljeg života”, recimo, može se videti da se svi u porodici Popadić uglavnom ljube — dva puta.
A kad smo kod “Boljeg života”, u njemu je glumila i Snežana Savić koja je baš negde u to doba, potkraj osamdesetih godina prošlog veka, snimila pesmu koja je uhvatila duh vremena, posebno onog koje će tek doći. “Tri poljupca hoću ja…”
Serijal “Stvari koje Srbi vole: Običaji i nasleđe” sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja
Treba prestati duvati i u rođendasku tortu jer se tako prenose bakterije na tortu koju kasnije svi prisutni treba da jedu, jer nije pristojno odbiti rođendanski kolač.
To mu dodje kao kada se ljudi Krste naravno desnom rukom ( desni obrazi) kada se ljube.
Sada počinje navika da se ljudi samo dodiruju a ljube vazduh.
Comments are closed.